29 August, 2010

Serijski ubica je među nama!, članak iz "Alo"

Osobe koje muče i ubijaju životinje lako mogu svoj sadizam da iskaljuju i na ljudima

Serijski ubica je među nama!
Nedelja - 29.08.2010.

Osobe koje beskrupulozno muče i ubijaju životinje po Srbiji, a kojih je svakim danom sve više, lako bi mogle da počnu svoj sadizam da iskaljuju na ljudima! Štaviše, prvi srpski serijski ubica verovatno je već među nama. Sadizam nad životinjama, upozoravaju stručnjaci, siguran je pokazatelj teških psihičkih problema pojedinaca!


Kriminolog dr Zlatko Nikolić, viši naučni saradnik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu, smatra da je veza između serijskih ubica životinja i ljudi veoma bliska, kao i da je čudo da već nemamo prvog serijskog ubicu!

- Veza definitivno postoji, samo je razlika u tome šta takvima više odgovara - mučenje životinja ili ljudi. Međutim, veoma lako se prelazi s jedne na drugu ciljnu grupu. Njima je sadizam lek za nemoć, a takve osobe ne mogu da uspostave saosećanje s drugima. Kada dođe do situacija u kojima nema kontrole, kao što su na primer ratovi, oni postaju izuzetno agresivni. U miru se povlače ispod svoje fasade, a istina se prozre tek kada ona pukne. Ubica se ne postaje odjednom, oni su takvi bili i ranije. Pravo je čudo da do sada nismo dobili serijskog ubicu - smatra Nikolić.
Jedan od najbrutalnijih primera svirepih ubica ljudi koji su počeli sa životinjama definitivno je Danijel Jakupek Žak (26), monstrum iz Novih Banovaca. On je 2007. ubio i izmasakrirao Luku Opačića (5) i njegovog ujaka Vasilija Trbovića (26), a potom jeo njihovo meso i pio krv. Zlokobnu „karijeru“ je počeo kasapljenjem mačaka! Posle hapšenja, policija je u njegovom dvorištu našla i iskasapljene leševe 20 mačaka, kojima su bile otkinute glave.

Za to vreme, Srbijom i dalje slobodno šeta monstrum koji je keruši Mili odsekao sve četiri šape... S obzirom na to da su šape odsečene s hirurškom preciznošću, pretpostavlja se da je u pitanju odrasla osoba. Kako za „Alo!“ objašnjava psiholog Nebojša Jovanović, takva osoba je tempirana bomba i veoma lako može da postane brutalni ubica.
- To spada u sadističko ponašanje osobe koja ima devijaciju ličnosti, koja je psihopata i uživa u bolu drugih živih bića. Od takve osobe može da se očekuje da postane nasilnik i ubica - kaže naš sagovornik i objašnjava da se takva vrsta ponašanja razvija još u detinjstvu, zbog čega bi roditelji morali da obrate pažnju i da reaguju čim ovakve situacije krenu ka eskalaciji.
- Deca imaju razvojne probleme i agresiju često ispoljavaju na životinjama i lutkama. Do šeste godine života deca su egocentrična, ali to s razvojem slabi. Do tog uzrasta, ta vrsta ponašanja teško može da se uzme kao predikcija da će biti budući ubica. Ali kasnije, posebno u adolescenciji, takva deca se mogu okvalifikovati kao rizična. Ipak, ne bi smelo da se generalizuje da će svako od njih postati ubica. Naravno, ukoliko roditelji primete u bilo kom uzrastu takvo ponašanje, moraju da reaguju. To upućuje na visok nivo besa, a problemi mogu da budu porodični, pa čak i psihički - objašnjava Jovanović.


Policija za životinje

Danica Drobac, predsednica „Evropske inicijative 17“, udruženja za zaštitu i staranje o psima koji žive na ulicama Beograda, smatra da bi „policija za životinje“ mogla da pomogne, ali samo pod određenim uslovima.
- Beograd već radi na tome, ali neophodno je i podići svest ljudi, kao i edukovati samu policiju. Često se dešava da policija, kada im kažemo za neki slučaj mučenja životinja, neće da izađe na teren, jer „imaju pametnija posla“! Po zakonima koji su doneti, međutim, i svirepost nad životinjama je krivično delo! Pitam se kako je moguće da, na primer, onaj koji je u Rgotini psu odsekao glavu nije pronađen?! Pa, to je mala sredina, tamo se sigurno zna ko je to uradio! Ako policija u takvim sredinama može brzo i lako da pronađe ubicu ljudi, onda bi sigurno mogla i ubicu životinje, samo kada bi htela - smatra naša sagovornica i dodaje da bi uvođenje „policije za životinje“ sigurno bila dobra preventiva kojom bi se sprečilo da neko od takvih likova jednog dana ubije i čoveka.


Tako su počeli i Bandi, Berkovic...

Ted Bandi, Dejvid Berkovic i Džefri Damer, osim što su među najbrutalnijim serijskim ubicama u ljudskoj istoriji, imaju još jednu zajedničku vezu. Naime, oni su počeli tako što su mučili i ubijali životinje!
Damer je u ranom detinjstvu, između 10 i 15 godine, maltretirao i secirao životinje. Kasnije je ubio 17 mladića, koje je mučio, silovao, ubijao, uživao u nekrofiliji i na kraju - jeo!
Berkovic, pre nego što je priznao šest brutalnih ubistava, na duši je nosio desetak nemačkih ovčara, koje je na najsurovije načine mučio i ubio. Bandi, pre nego što je zbog najmanje 40 ubistava žena završio na električnoj stolici, kao dete je gledao kako njegov otac muči životinje, a onda je i sam počeo to da radi. Naravno, sa bolesnim uživanjem.


Najbrutalniji primeri mučenja u 2010:

25. avgust - U Kovilju kraj Novog Sada pronađena mačka preklanog grkljana. Počinilac još nije pronađen.
22. avgust - U selu Rgotine kod Zaječara odsečena je glava psu mešancu Mišku. Počinilac još nije pronađen.
15. jul - Na Zvezdari u Beogradu pronađeno pet mrtvih kučića, otrovanih viršlama premazanim otrovom za pacove. Počinilac još nije pronađen.
15. april - U beogradskom naselju Medak pronađen pas sa sve četiri odsečene šape. Kasnije je keruša dobila ime Mila. Počinilac još nije pronađen.
9. mart - U selu Gornje Međurovo kod Niša, na drvetu nadomak igrališta pronađena obešena četiri ubijena psa. Zbog krivičnog dela ubijanja i mučenja životinja podnete krivične prijave protiv dvojice maloletnika, starih 15 i 17 godina.

Alo!